Jadan Mljet. Ničim taj prekrasni otok nije zaslužio da postane poznat kao mjesto okupljanja bjelosvjetskih bogataša. Vijest da Jeff Bez(vez)os tamo krstari svojom jahturinom sugerira da je ovaj čovjek posebno važan cijeloj planeti, da li zbog toga što njegov pomoćni brod za iskrcavanje na kopno vrijedi više od pola otoka ili zbog toga što on za dobre novce šalje ljude u svemir ne bi li ovi tamo pronašli ljubav ili zato što tisuće svojih zaposlenika slabo plaća, jako izrabljuje i na njima ekstremno zarađuje ili zato što se možda posebno istaknuo u ljubavi prema bližnjem svom. Tko će ga znati, nije možda to sve ni važno sve dok je njegov jarbol u ravnini s vrhovima Mljeta, čime se valjda i doslovno pokazuje da je on pokretna veličina koja svojim prisustvom uveličava živote ljudi i prirode na mjestu gdje se već nalazi, ali ne zato što je poseban, već zato što je stvorio toliku količinu bogatstva sebi i samo za sebe da je itekako mogao podleći kao žrtva samozpoznaje i zablude o vlastitoj veličini i važnosti.
Mljetu je ionako svejedno. Svoje uvale nudi svima, i ljudima i životinjama i biljkama jednako, svaka vlat trave, svaki list i cvijet na njemu maše svijetu i govori da je život divan u jednostavnosti bivanja svih oblika života ravnopravno. Jebe se Mljetu za tamo neku jahtu i ljude na njoj, ljude koji ga u magli alkohola i kojekakvih opijata i ne vide, možda i ne znaju gdje se nalaze.
Priroda zna. Jednoga dana će turboluksuzna jahta postati hrpa starog željeza, pozlata na njezinim kvakama će zahrđati, a njezina vlasnika neće više biti na ovome svijetu, niti će ga itko pamtiti. Mljet će i dalje biti tu. Komadić predivne iskonske prirode u beskraju morskog plavetnila. Nije li to vijest? I pravi naslov bi trebao glasiti: “Jeff Bezos svojom ogromnom jahtom nagrdio prizore netaknute prirode u mljetskom akvatoriju.”
Sve je samo naša percepcija. I jedan i drugi pogled na jednu te istu stvar postoje istovremeno. Mi se oko njih uzrujavamo i raspravljamo. Mljetu je ionako svejedno.
