Iako se u Gazi događa strašan zločin ne treba nipošto gajiti mržnju prema Židovima kao narodu. Jer, većina njih nije nimalo kriva za strahotu koja se događa u Gazi.
Postoji davni i čudovišni plan da se ljudska muka veže uz jedan narod, da ga se goni ili da on bude taj koji mrzi, progoni i masakrira bližnjeg svog. I ta krvava i bolna povijest Židova nije slučajna, već upravo suprotno, ona je svjedočanstvo kako svima koji potiču sukobe i ratove, okrutnost prema slabijem, od holokausta do danas, u nacističkim logorima smrti ili Gazi, ne treba vjerovati niti nasjedati na prozirnost njihovih krvavih trikova. Ako mislite da nije moguće biti na strani Židova i za pravdu u Gazi, varate se. To je jedini ispravni put. Jer, zločin, kad se čini treba imati ime i prezime, za onoga tko ga čini. Ne treba pritom dvojiti da Izraelom vladaju zli ili korumpirani ili karijerni pragmatici, ali tako nije samo sa Izraelom, već i sa ostalim državama, pa stoga u valu vlada, premijera i predsjednika koji ovih dana sve masovnije najavljuju priznanje Palestine, valja zapitati se – a koja je i kolika njihova odgovornost u tome što se uopće dozvolilo, štoviše i poticalo, da do krvoprolića u Gazi dođe, kao i na mnogim drugim mjestima na Bliskom istoku i diljem svijeta.
I ne samo to. Ako je naoružani i militantni Izrael činjenica, koja je nastajala i gradila se desetljećima, onda je apsolutno racionalno zaključiti kako ni to nije nimalo slučajno i kako politika onoga što se kolokvijalno naziva Zapadom, ima direktnu i vrlo jasnu odgovornost za ono što se, od ruke onih što danas vladaju Izraelom, događa u Gazi. Taj pokolj, glad i smrt nosi pečat najmoćnijih svjetskih država, čiji se čelnici u zadnje vrijeme sve češće usuđuju i javno stati u zaštitu Palestinaca u Gazi i obećati im priznanje državnosti, kao da to nekim automatizmom, podrazumjeva kako će istog trena pokolj prestati. Štoviše, najmoćniji među njima, a to je vladajuća kasta pod američkim i britanskim obilježjima, istovremeno i sasvim praktično podržava izraelske zločine dok ih javno kori i zgraža se nad njima.
Između ostalog, to ne govori samo o prljavoj i užasavajuće okrutnoj i podmukloj politici, ne govori samo o pomanjkanju morala i empatije, već svjedoči o tome zašto vlastite emocije suosjećanja zbog masakra u Gazi, nipošto ne treba poistovjećivati s politikom i političarima diljem svijeta i njihovim stavovima. Danas će se, olako i bezrazložno, gotovo svakoga tko se usudi javno kritizirati izraelske zločine u Gazi, optuživati i gaditi antisemitizmom, jer tako rade slijepi i neslobodni veliki svjetski mediji kako bi ljude diskreditirali u svakoj daljnjoj raspravi, ali baš zato treba javno govoriti i ponavljati: nitko čiste savjesti i dobra srca nema ništa protiv Židova, samo protiv zločina, koji se u ime proklamirane židovske države čine u Gazi. Sa željom da prestanu.
A ove što se danas tiskaju u koloni za priznavanje Palestine, hineći kako im se pritom jako žuri, treba podsjetiti da su, koliko jučer, tom istom Izraelu pljeskali navijajući za njihov pravedni rat u Gazi. Danas, dok pričaju o humanitarnoj krizi, brizi za potlačene ljude i nevine žrtve, jasno je da oni i dalje navijaju za taj isti, beskrupulozni i odurni rat. Kao i da priznanje Palestine često i nije ništa više od geste priznanja nečiste savjesti.
Nije ih dobro slušati. Ni jučer, kad su pomagali da do rata dođe, ni danas kad su zbog njega zabrinuti. Umjesto toga, valja ne zaboraviti. Židovi su dobri ljudi. Kao i Palestinci. Izraelci nisu ni bolji ni gori od ostalih naroda. Većinom, ogromnom većinom, nisu spremni činiti zlo drugome. Utoliko je i rješenje odavno pred nama, iako nakon svog posijanog zla neće biti jednostavno. Kad budemo uistinu ljubili bližnjeg svoga, bit će lakše. Za početak, nemojte mrziti. Nikoga, pa čak ni one koji zlo čine. Jer, kako je tek njima kad im cijeli život prođe u mržnji i zlu. Jadni, i ne znaju da u Gazi plamti srce i tinja iskra mira, unatoč svemu ili baš zbog svega što danas tjera na suze. Baš zbog toga. Ne treba mrziti nikoga. Samo željeti mir. I tražiti, da ubijanje u Gazi prestane, zauvijek. Da bude mir.
